Smotra literarnoga stvaralaštva inojezičnih učenika zamišljena je kao poticaj za literarno izražavanje na hrvatskome jeziku za pripadnike nacionalnih manjina. U Smotri su mogli sudjelovati učenici viših razreda osnovnih škola Međimurske županije, no osnovni uvjet bio je da im hrvatski jezik nije materinski, što im predstavlja poseban izazov.
Naslove i teme svojih radova osmišljavali su autori sami, ali su u njima trebali upotrijebiti sljedeće riječi:
- dom
- granice
- čekati
- slobodno
- riječ
Prvu nagradu osvojio je Stepan Donskikh s radom pod naslovom „Materinski jezik“. Njegova mentorica bila je Kristina Čižmešija Belić.
Smotra je bila izvrsna prilika za učenike da pokažu svoje literarne vještine i kreativnost na hrvatskom jeziku, unatoč tome što im on nije materinski.
Materinski jezik
Materinski jezik – to je kao dom u kojemu se rađamo i odrastamo. On određuje granice našeg načina razmišljanja i osjećaja, stvarajući poseban prostor za vlastito izražavanje. Pomoću njega možemo slobodno komunicirati s ljudima koji nas okružuju, dijeliti svoje misli i emocije. Čekati, kada će beba napokon progovoriti na materinjem jeziku – jedno je od najuzbudljivijih očekivanja svakog roditelja. I u isti tren kada čuju prvu riječ, to će biti za njih događaj koji se ne može opisati riječima, kao da otvaramo novu stranicu u životu djeteta. Kroz materinji jezik upoznajemo svijet, pokušavamo ga osvojiti i u njemu pronalazimo svoje mjesto. To je naša riječ koja nas vjerno prati na putu koji se zove život. Ona nas prati kao vjerni pratitelj, koji je uvijek tu negdje u blizini čak i kada smo tiho. On nam poklanja priliku izraziti svoje misli i osjećaje na način na koji nitko drugi ne može. I u toj slobodi riječi mi pronalazimo sebe, naše korijene i naš identitet, ostajući vjerni svojoj kulturnoj tradiciji i naslijeđu. I ono što je važno, svaki materinji jezik ima svoju povijest. Ona je jako zanimljiva i može nas naučiti mnogo toga. Znači, trebamo se brinuti, paziti i voljeti svim srcem svoj materinji jezik.