Pravoslavni Uskrs

5. svibnja 2024.

Uskrs je posebno vrijeme kada se srca ljudi ispunjavaju svjetlom i radošću. Na taj dan mnoge obitelji i prijatelji nastoje se okupiti kako bi podijelili slavlje i osjetili toplinu svojih najmilijih. U takvim trenucima posebno je jasno kako nas vjera ujedinjuje, pretvarajući čak i najobičnije susrete u nešto zaista čarobno.

Na inicijativu Natalije Marčelja ove godine naši sunarodnjaci okupili su se na uskrsnoj službi u crkvi Svetog Nikole u gradu Rijeci. Nakon službe Natalija je za sve zainteresirane održala edukativnu turu po centru Rijeke, nakon čega su svi krenuli u grad Crikvenicu. Cijelim putem misli o predstojećem događaju ispunjavale su naša srca radošću i iščekivanjem. Pravoslavni hram svetitelja Nikole Čudotvorca izgrađen je 1924. godine od strane ruskih emigranata. Prešavši prag hrama, unatoč tome što smo svi došli iz različitih gradova, iz različitih krajeva zemlje, osjetili smo zahvalnost Bogu za dar života, za mogućnost da budemo zajedno, za onu ljubav koja nas je ujedinila.

Zvuk uskrsnog kanona i uskrsni pozdravi: “Krist je uskrsnuo!” — “Uistinu je uskrsnuo!” odzvanjali su među nama. U tim trenucima osjećali smo posebno duhovno jedinstvo koje nam je darovala naša vjera. Ona je bila taj most koji je povezivao naše duše, pomažući nam razumjeti i podržavati jedni druge unatoč svim preprekama i udaljenostima. Biti daleko od rodne zemlje, daleko od poznatih ulica i lica, zna biti teško. No, vjera i povezanost s rodnim tradicijama pomažu prevladati osjećaj samoće i pronaći utjehu na najneočekivanijim mjestima.
Vjera, kao nevidljiva nit, povezuje nas, podsjećajući nas da, unatoč svim teškoćama i udaljenostima, uvijek ostajemo jedna velika i složna obitelj.

Posjet ovoj crkvi postao je za nas pravo otkriće. Podsjetio nas je da nas vjera ujedinjuje, daje snagu i nadu, pomaže pronaći srodne duše čak i u najudaljenijim kutcima svijeta. Ovdje, u ovom hramu, izgrađenom od strane ruskih emigranata, postalo je jasno da nikada nećemo izgubiti vezu s rodnom zemljom i da ćemo nastaviti čuvati svoje korijene, sjećati se svoje kulture i tradicija, unatoč svim iskušenjima i udaljenostima. Ova crkva postala je za nas simbol snage duha i nepokolebljive vjere koja pomaže prevladati sve prepreke i očuvati ljudskost u najtežim uvjetima.